Ivan Gundić: Still Life

Pozivamo Vas na otvorenje izložbe Ivana Gundića “Still Life” koje će se održati u utorak, 10. studenog u 19h u Galeriji AŽ.
Izložba je otvorena do 12. prosinca 2026.

____________________________________________________

IVAN GUNDIĆ: Still Life
Still life engleski je termin za ono što bismo u hrvatskom jeziku, slijedeći doslovan prijevod francuskog izraza nature morte, nazvali mrtvom prirodom. No, u industriji brze mode isti se termin koristi i za komercijalnu fotografiju odjevnih predmeta bez prisutnosti modela. Pojavom web shopova i razvojem internetske trgovine i sama je fotografija postala komoditetom – standardiziranim vizualnim proizvodom čija je osnovna zadaća što učinkovitije predstaviti određeni proizvod potencijalnom kupcu.
U svojoj izložbi “Still Life” Ivan Gundić poigrava se s oba značenja ovog pojma. Ako fotografiju promatramo kao svojevrstan pokušaj bilježenja i očuvanja onoga što je po svojoj prirodi prolazno, što je ujedno jedna od temeljnih karakteristika mrtve prirode, u Gundićevu se radu događa obrat. Inzistiranjem na ponavljanju motiva, u ovom slučaju plave košulje, on ga ne oživljava niti mu osigurava trajnost, već upravo suprotno – dodatno ga troši. Ponavljanje tako ne postaje sredstvo očuvanja, nego proces postupnog iscrpljivanja motiva, ali i samog fotografskog postupka.
A postupak je sljedeći: umjetnik nabavlja dvije identične plave košulje te, odjeven u jednu, fotografira onu drugu. Fotografiju zatim ispisuje i uokviruje, svlači košulju koju nosi i odijeva onu koju je fotografirao, nakon čega postupak ponavlja. Taj bi se proces potencijalno mogao nastavljati unedogled, prizivajući repetitivni rad na industrijskoj proizvodnoj traci, pri čemu sličnost između tvorničke proizvodne trake i umjetničkog rada nipošto nije slučajna.
U “Dijalektici prosvjetiteljstva” Theodor W. Adorno i Max Horkheimer uvode i razvijaju pojam „kulturne industrije“, polazeći od shvaćanja da masovna kultura u kapitalističkom društvu poprima obilježja industrijske proizvodnje. Kulturna dobra, poput filmova, glazbe ili časopisa, proizvode se prema logici tvorničke proizvodnje. Prema Adornu i Horkheimeru, ta su dobra samo prividno različita jer se iza njihove raznolikosti često kriju isti proizvodni obrasci i komercijalna logika. Umjetnost se tako podređuje tržišnim interesima i ostvarivanju profita, što dovodi do standardizacije umjetničkih djela, ponavljanja ustaljenih obrazaca i slabljenja njihova kritičkog potencijala.
Gundićev rad stoga možemo čitati i u kontekstu homogenizacije kulturnog proizvoda, pri čemu fotografski postupak poprima obilježja industrijskog procesa u kojem se proizvodnja i konzumacija neprestano izmjenjuju. Međutim, dok je u industrijskoj proizvodnji ponavljanje usmjereno ka učinkovitosti i stjecanju kapitala, kod Gundića ono postaje samom temom rada. Fotografija tako prestaje biti sredstvom predstavljanja komercijalnog proizvoda i postaje dijelom zatvorenog proizvodnog ciklusa, čiji rezultat ne treba tražiti izvan samog procesa proizvodnje i potrošnje.
U Gundićevu radu „troši se” sam objekt njegova fotografskog interesa – plava radnička košulja. Nakon niza ciklusa fotografiranja i presvlačenja, košulje postaju već pomalo izgužvane. A fotografije tih istih košulja u izložbi “Still Life” ne predstavljaju konačan rezultat umjetničkog postupka, već postaju tek jednom od njegovih etapa. U takvom se procesu fotografija oslobađa statusa dovršenog i autonomnog objekta te postaje dijelom neprekidnog “protoka” slika, čije je postojanje određeno njihovim stalnim ponavljanjem i cirkulacijom.¹
Košulja, kao fizički objekt, neprestano se mijenja i troši, dok njena fotografska reprezentacija ulazi u nove cikluse reprodukcije. Ono što ostaje nije toliko sam predmet, koliko dokaz njegova neprestanog kretanja. U tom se procesu mrtva priroda pretvara u svojevrsni still life bez mirovanja – sliku koja se uvijek iznova proizvodi. Sve dok se košulja ne podere ili umjetnik ne odustane od Sizifova posla.
Mirna Rul

¹ Boris Groys, In the Flow, Verso, London–New York, 2016.

Ivan Gundić vizualni je umjetnik rođen 1993. godine u Koprivnici. Završio je prijediplomski studij na Fakultetu političkih znanosti te diplomski studij fotografije na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Dobitnik je dviju Rektorovih nagrada i Dekanove nagrade za diplomski rad.
Njegova umjetnička praksa temelji se na mediju fotografije, ali ga rijetko koristi u klasičnom obliku. Uz fotografiju, koristi i druge medije poput zvuka, videa i performansa. U fokusu njegova interesa nalaze se teme memorije, jezika, društva i identiteta, s posebnim naglaskom na istraživanje odnosa između ljudi i slika, kako u osobnom i intimnom, tako i u širem društvenom kontekstu.
Godine 2018. predstavio se samostalnom izložbom u sklopu međunarodnog festivala fotografije Organ Vida. Dobitnik je više priznanja, uključujući nagradu na Međunarodnom studentskom bijenalu, nagradu Muzeja likovnih umjetnosti u sklopu 36. Salona mladih HDLU-a, Grand Prix Sarajevo Photography Festivala te nagradu Ex Aequo na 29. Slavonskom bijenalu. Član je Hrvatske udruge likovnih umjetnika Split. Njegov rad “Memogram” nalazi se u fundusu Muzeja za umjetnost i obrt.
Uz umjetnički rad, aktivno se bavi i edukacijom. Od 2021. godine djeluje kao umjetnik-mentor i predavač u sklopu škole suvremene fotografije Drugi kadar. Autor je i suradnik na brojnim projektima usmjerenima na edukaciju u području vizualne i medijske pismenosti.

Zahvale: Filip Paljak, Bojan Koštić, Konrad Mulvaj, Petra Travinić